Njega

Njega

Rajčica se obavezno treba zalijevati ukoliko želite visoki prinos. Kad se sadnica formira ne treba je zalijevati dok se tlo ne osuši do dubine oko 2cm. Zaljeva se oko stabljike, a ne po njoj.
Sama biljka može upozoriti na potrebu za navodnjavanjem, to se vidi po listovima biljke koji se objese. Dehidracija nije problem, čim zalijemo biljku ona će se oporaviti u vrlo kratkom vremenu. Rajčica može par dana preživjeti bez vode, no ipak nemojte dozvoliti da se to dogodi.
U dobrim uvjetima, rajčica ima bujan vegetativni rast, i poslije rasađivanja brzo razvija zaperke u pazuhu razvijenih listova. Ti se zaperci odstranjuju rukom dok su kraći od 5 cm a duži škarama. Ta se mjera zove još i pinciranje. Ako se pinciranje ne provodi redovito, bujan vegetativni rast će utjecati na smanjeno zametanje plodova, a plodovi koji se razviju će biti nešto sitniji.
Rajčice prvi puta prihranjujemo kada se razviju plodovi, a drugi put kad prvi plodovi počinju sazrijevati. Rajčice je nabolje nadohraniti kvalitetnim organskim kompostom.

Požutjele donje listove treba odstranjivati jer mogu biti zaraženi gljivičnim bolestima.

Bolesti i nametnici

Gljivična oboljenja češća su zbog nepravilne brige oko biljke. Najčešća gljivična oboljenja koja se javljaju kod uzgoja jesu oboljenja korijenskog sustava i stabljike. Javljaju se prilikom pretjeranog zalijevanja i vrlo vlažne atmosfere u prostoru u kojem se biljka uzgaja.
Truljenje korijenja prepoznaje se po smeđoj ili crnoj boji korijena. Stabljika koja je napadnuta gljivicama gubi boju i postaje mekana (gnjila), i to najčešće na mjestu gdje se dodiruje s tlom,a truljenje ide u visinu i dubinu od 1 do 2cm. Ako se na vrijeme primijeti biljku treba tretirati fungicidom.

Najčešća bolest od koje stradava rajčica u našim krajevima je plamenjača. Plamenjača je gljivična bolest koja se širi kada ima previše vlage, pa biljka obolijeva uglavnom nakon kiše.

Osim plamenjače, rajčicu može napasti i pauk. To se često događa za vrijeme jakih suša. Na licu listova pojave se bjelkaste manje ili veće pjege, a na njihovu naličju vidljiva je fina sivkastobijela pređa u kojoj se nalaze pauci, njihove ličinke i jajašca.
Listovi na početku izgledaju mramorno, a kasnije postaju bjeličasti i posuše se. S osušenih listova, pauk se seli prema vrhu biljke na mlade listove. Plodovi ostaju sitni i mijenjaju oblik.
Ako se reagira vrlo rano, u početnoj fazi bolesti biljka se može spasiti. Kad se jednom biljka zarazi, potrebno je odmah odstraniti sve oboljele dijelove biljke i spaliti ih.